Američki teror i na Olimpijskim igrama?

srijeda, 30.07.2008.

Kako se bliže Olimpijske igre u Pekingu, tako raste i medijska znatiželja za sve što se dešava na Dalekom istoku. Naravno,Olimpijske igre su poznate po tome da se takmiče sve zemlje (izuzev Kosova), i da su svi bez obzira na rasu,religiju i spol, jednaki u tih 16 dana."Kada nemogu u ostalih 1445 dana,dobro dođe i tih 16. ", posmilit će te. No, je li to stvarno tako. Dok se puštaju golubovi mira i dok sudionici demokratskih,komunističkih,monarhijskih, huntaških zemalja, prolaze sa osmjehom na licu, kao da su upravo rješeni svi problemi na svijetu, i vi pomislite da je svijet mjesto bez problema,ratova,gladi i globalnog zatoljenja. Nije!Opet postoje one veće i bolje, i one manje i lošije. Ne znači to da mala zemlja, ne može imati sportskih uspjeha, ali kako se svjet vrti i to dobro, oko novca svih valuta, onda je ipak onim manjim teže protiv globalnih giganata. Amerikanci,pohlepni kakvi nesumnjivo jesu, i ovaj put diktiraju tempo Olimpijade. Naime, kada Hrvatski rukometaši zaigraju utakmicu u 03:00 poslije ponoći,mnogi će misliti da je ti samo zato jer je u Kini vremenska razlika.Ista je ta razlika bila 2000 u Sidneyu , pa su opet svi događaji bili u razumnom vremenu. A razlog ovoj drastičnoj promjeni, jest Američka državna telvizija, koja je isposlovala da Američki gledatelji,koji vide TV od pretilih trbuha, gledaju sportove koji su njima zanimljivi u vrijeme kada je u Americi 20:00, 19:00 ili neki drugi udarni termin. Tako se sportovi u kojima Amerikanci nemaju neke uspjehe (Stolni tenis,rukomet, judo,teakwndo...) guraju u zabačene, negledljive termine, koji seže ili poslije ponoći ili prije svitanja, dok se plivanje,atletika i košarka, guraju u najbolji tajming, kako bi Američki gledaoci mogli pratiti svoje. Isto tako je uradila Rusija, koja je isposlovala nekoliko takmičenja u njima povoljno vrijeme. Kina je također, pokupila mrvice iza Rusa i Amerikanaca... I šta nama malim ostaje? Ja moram ostati budan do 03:00 da gledam rukomet, a najveću uzdanicu Bosne i Hercegovine džudist Amela Mekića u nekom možda još ne razumnijem vremenskom razdoblju. Zato se pitam:Da li je ona parola o jednakosti na Olimpijadi , otrcani i da li je reklama u kojoj se promovišu mladi ljudi svih rasa,spolova i religija, samo pokušaj emotivnog klika kod gledateljstva. Ne znam! Ali znam da će i ovaj put ulazak AMerikanaca na stadion trajati dugo, i u rijetko kojem sportu neće imati predstavnika. I drgao mi je za Phelpsa, kada obori rekord , ili za neki dobar potez Kobea, ali mislim da se Američki demokratski dolar, prepozanje i dobrodošao je i u komunističkoj Kini, kojoj su do prije 5 godina prijetili sankcijama. Ostaje nam se nadati da će ipak Olimpijske igre, ostati ono što su bile u početku. Takmičenje jednakih i borba za medalju, za svoju zemlje, narod i himnu.Neću zaboraviti jednu djevojku iz Afganistana koja je nastupila na prošlim OI u Ateni.Sve atletičarke su bile u standardnoj opremi , ali samo je ta Afganistanka bila u trenirici i hidžabu. I došla je daleko. Čak je rastrčavala za finale,ali nije uspjela. Barem mi je na momenat vratila nadu, da male zemlje ipak imaju šansu. Kao i nogometaši Iraka, koji su kući iz Atene donijeli broncu.Na njihovom dočeku došlo je do sukoba Američkih marinaca i mase. Amerika će opet učiniti sve da dobije najviše medalja, ali možda im račune pomrse mnogobrojni Kinezi ili Rusi... No, ipak dolar je dolar!